
KORČULA - Legenda australskog vaterpola Tom Hoad proteklih je dana boravio u Korčuli. Sportska ikona najmanjeg svjetskog kontinenta drugi je put u gradu Marka Pola, moreške i -naravno vaterpola. Daleke 1968. neposredno pred Olimpijadu u Meksiku boravio je ovdje sa australskom reprezentacijom e, tada kao ponajbolji igrač 'klokana', sada sa mlađim uzrastima kluba Melville iz Fremantlea grada pobratima Korčule. Čak osam puta sudjelovao je u natjecateljskom dijelu najvećih sportskih priredaba svijeta, četiri puta kao igrač i jednako toliko kao 'coach' australske nacionalne selekcije. Nema što podatak vrijedan divljenja i – razgovora u kojem je Tom pokazao znanje zavidnog broja hrvatskih riječi i u kojem smo već na početku doznali nešto gotovo nevjerojatno, možda i Guinessa vrijedno... – Tih osam mojih Olimpijada samo je djelomično točan podataka - ispravio nas je i danas vitalni 72-godišnjak kojem bi po svemu 'skinuli' barem 15-tak godina.
- Jer uz tih osam službenih sudjelovanja kao igrač i trener, odradio sam još 6 kao TV komentator i delegat FINE, dakle ukupno 14. London gdje za koji dan putujem opet kao delegat FINA-e biti će moje 15.Olimpijske igre!
Većinu treninga sa mlađim uzrastima Melvillea kluba - 'inkubatora' za višestrukog australske vaterpolo prvaka 'Fremantle Marinerse' Hoad provodi u 'mokrom mediju'. Tako je bilo i ovdje na plivalištu KPK-a gdje je satima doslovce u moru otkrivao klincima tajne vaterpolo igre.
- Sjećate li se prvog boravka 1968. u Korčuli?
- Naravno! Doveo nas je moj prijatelj i veliki igrač vaš Korčulanin nažalost pokojni Gojko Arneri. Prepoznao sam i sada Bojana Lozicu i neke tadašnje igrače KPK-a protiv koji smo igrali trening utakmice, sjetio se sjajnih zajedničkih druženja poslije treninga. Volim Hrvatsku, upoznao sam gotovo cijelu vašu obalu, bio sam ovdje i za vrijeme SP juniora u Šibeniku. U Korčuli se i sada odlično osjećamo, jednako kao i davne 1968.g. kada nam je svima bila tako dobro da su dvojica tadašnjih mojih suigrača zamalo ostali bez Olimpijade. Zadnju večer su 'zaglibili' u noćnom 'feštižanju' , u zadnji čas su stigli na ferry za Dubrovnik i let za Meksiko. Pokupili smo im stvari i prtljagu iz hotelske sobe, a njih smo doslovce brodom u zadnji čas pokupili iz 'sandulina' nasred Pelješkog kanala...
- Vaterpolo danas i u vaše igračke dane?
- Razlika je ogromna, u moje vrijeme treninzi nisu bili tako naporni u fizičkom smislu kao danas kada se vaterpolo igra 12 mjeseci u godini na potpuno profesionalnoj razini – posebice u Hrvatskoj, Italiji i Mađarskoj, nešto manje u Srbiji. Vaterpolo kao spektakl za publiku od tada je puno toga izgubio. Previše je danas fizičkog kontakta, nekada je bilo više plivanja, tehnike i ljepših golova za užitak gledatelja. Vaterpolo je sada jedini momčadski sport gdje obrana namjerno radi težak prekršaj i svjesno ide na isključenje iz razloga što je broj postignutih golova 'sa igračem više 'debelo ispod 50 posto, čak i kod najkvalitetnijih momčadi. Veliki ruski pisac Dostojevski rekao je da 'kazna treba odgovarati zločinu ' A u današnjem vaterpolu je suprotno - obrana uvijek u takvim slučajevima profitira...
- Još Vas nešto smeta u današnjem vaterpolu? - Druga velika greška je ta što se vaterpolo na klupskoj razini u Europi, gdje je najpopularniji i gdje bi trebao imati najviše navijača, više ne igra ljeti.. A najbolji njegov dio je upravo taj ljetni. Kada sam kao mladić prvi put bio u Europi igrali smo u Reccu, Napulju, Dubrovniku, Splitu,zapravo svugdje – isključivo ljeti. Prije nekoliko godina u Italiji sam gledao par utakmica 'Serie A' i nisam vjerovao svojim očima. Vani 'caruju minusi' kiša, led ,snijeg, a u zatvorenom bazenu plus 35 C, neizdrživo vlažno, jedini navijači djevojke i žene igrača, sudac i delegati. Recite mi kome to treba...? Da sam ja sponzor klubovima isti bi trenutak rekao ‘Give me back my money…' Da organizirate prvenstvo u skijanju na vodi zimi, rekli bi vam da ste ludi, a mi to danas radimo u vaterpolu. Više je gledatelja u Divljoj ligi ljeti u Dubrovniku nego na najvećim svjetskim natjecanjima u vaterpolu.
- Australija? Gdje je danas vaš vaterpolo ?
- Klupski se vaterpolo igra u od siječnja do svibnja otprilike isto vrijeme kao i kod vas, samo u nas je to ljeto. Kaskamo za elitom, jer Australija nažalost s nije uradila ono što Mađarska i zemlje ex. Jugoslavije poodavno jesu. Da joj škole vaterpola počinju od najmlađe dobi. Kod nas se tehnika počinje uvježbavati prekasno, pliva se do 14.godine i onda se tek počinje rad s loptom što je pogrešno, u što bezuspješno pokušavam uvjeriti naše klubove.
- U Londonu sudjelujete sa dvije vaterpolo selekcije ? - Ženska selekcija sa velikim šansama za medalju, muška sa nikakvim! Pitaju se mnogi zašto su nam žene bolje od muškaraca. Najveći razlog tome je što zemlje bivše Jugoslavije imaju sjajne muške škole vaterpola, ali ne i ženske. U Mađarskoj, koja uz mušku ima i dobru žensku nacionalnu ekipu počinju u istom uzrastu ao i mi, dakle oko 14., mnogo kasnije od muškaraca, slično je u Kini i Kanadi također jakim ženskim vaterpolo nacijama.
- Raspodjela medalja u muškom vaterpolo turniru u Londonu? - Zna se Hrvatska, Crna Gora i Srbija, pa Italija i Mađarska koja će ipak teško sa istom momčadi četvrti put osvojiti zlato, iako me ni to ne bi iznenadilo. Razlike među njima su zaista male, ovisit će puno o trenutnoj formi. Nedavno u Dublinu Hrvatska je bila prva, no svi su se skrivali kao 'zmija noge'. Laganu prednost za zlato dajem Srbiji, no ne bi ni na to uložio neki veliki novac – iskreno će nam Tom.
Voljeli bi da u toj procjeni griješi , naravno radi naših 'barakuda'. No procjenu čovjeka koji je cijeli život u bazenu i oko njega, iza kojeg su visoke funkcije u Australskom vaterpolu i plivačkom savezu i u FINA-i treba itekako uvažavati. A koliko je Tom uvažavan govori i to da je jedan od najpoznatijih svjetskih turnira mlađih uzrasta nosi upravo po njemu!
'Tom Hoad Cup' svake godine u prosincu u Fremantleu okupi brojne kvalitetne momčadi iz cijelog svijeta, na otvorenom pred uobičajeno tri tisuće gledatelja...
- Igrala je tamo i mlada vaterpolo reprezentacija Hrvatske, pa Jug, klubovi iz Splita, Zagreba, Partizan, vodeći talijanski i mađarski klubovi. Bili su tamo i vaši sjajni Joković, Dobud, Obradović, Sukno...Pozvani su i naši sadašnji domaćini mladići KPK-a, u svakom pa i u financijskom pogledu smo voljni pomoći klubu iz grada pobratima Fremantlea da dođu i sudjeluju na tom turniru …
Objavljeno u Sportskim Novostima 18.srpnja 2012.g.
Tekst Nenad Kosović / Pjer Kosović
Foto: Nenad Kosović








