Robert Hausvička-Dubrovački''Dr. Haus''-za dijeljenje nogometne pravde...

 

KORČULA - Sportaši i sportašice, vrhunski i oni manje poznati, treneri, sportski djelatnici,  sportski novinari i mnogi drugi sa sportskom etiketom prodefilirali su stranicama Marko Pola Sporta u ovih više od godinu dana njegova postojanja. Danas je pak došao je red na  one bez kojih niti jedan sport ne može, na koje na sportskim borilištima znamo negodovati zbog njihovih odluka,  češće bez razloga, manje često sa  razlogom. Sudac  priznati ćete u niti jednom sportu nije lako biti, posebice  ne u kolektivnim sportovima i u nižim razinama natjecanja,  a najtvrđi i najnezahvalniji sudački kruh svakako je u onom najpopularnijem sportu - nogometu.

 

     Na nogometnoj Korčuli i Pelješcu svi ga dobro znaju...  Robert Hausvička (41) - nogometni sudac iz Dubrovnika -  ''Haus'' kako ga zovu prijatelji i poznanici , stari je znanac nogometnih i malonogometnih terena ovog  našeg području. Nedavna zadnja prvenstvena utakmica MNK Lumbarde Pod Balonom bila je dobra prilika da dubrovačkog ''čovjeka u crnom'' neobičnog prezimena uhvatimo u ''diktafon'' i popričamo o tom segmentu nogometa i posebice u kontekstu ovih naših županijskih prostori gdje ''Haus'' često  i dijeli nogometnu pravdu ... 

    - Sudim od 1998.g ., do tada sam igrao nogomet u bivšem HTP Dubrovnik,  Gabrilma, neko vrijeme bio u zagrebačkoj Lokomotivi. Domovinski rat me zatekao kao pripadnika specijalne policije , godinu dana sam bio i zarobljen u logoru  u Morinju i Bileći , eto kao što vidite izvukao živu glavu ...Potom nastavio  igranje u još nekoliko klubova, a  nogometnu karijeru završio u Konavljaninu...Kao nogometni sudac počeo sam  dosta kasno, zato što se velikog nogometa tiče  3.HNLje moj maksimum, da je bilo ranije krenuti možda bi dogurao i dalje...No i ovako sam zadovoljan,  slijedeće godine nadam se početi suditi Prvu malonogometnu ligu, što bi bio moj ''plafon''. Zapravo namjera mi je skroz se posvetiti malom nogometu u kojem obzirom na dobne limite mogu puno duže suditi...

       - Kako je suditi usporedo veliki i mali nogomet, što je teže... ?

- U velikom je prostor naravno puno veći  manje je kontakata i dodira, mali je nogomet pak sužen prostor, dinamičnija igra , puno više kontakata , sucu je potrebna puno veća koncentracija. Iskustvo igranja  nogometa puno mi pomaže u vođenju utakmica kako velikog tako  i malog nogometa, u mnogim odlukama postavljam se stoga više kao igrač nego sudac. Nastojim biti i nenametljiv i manje uočljiv, pokušavam nogometu dopustiti  onu njegovu čar i ljepotu...Generalno moram pak reći da je veliki nogomet ipak puno lakše suditi nego mali...

- Čini nam se da zadnjih godina vlada kriza nogometnih sudaca i kvalitetom i kvantitetom?

- Točno , interes je dosta pao tome je  puno razloga...Prije su suci u pravilu dolazili iz redova bivših nogometaša, danas nije tako, suci počinju kao mladi , bez pravog nogometnog iskustva. Ima to i svoje dobre i loše strane, suci imaju dužu karijeru, ali do razine jednog kvalitetnog suca im je baš zbog tog nogometnog neiskustva puno teže doći, put je puno trnovitiji i teži, brzo se pritom gubi volja ..

- Kakvo je stanje u našoj županiji, posebice na Korčuli i Pelješcu ?

- Katastrofalno, ali ne samo tu nego u cijeloj županiji  ! Uz nekoliko rečeno starijih tu je tek Mikica Nobilo iz Blata koji sudi 3.HNL-u, od novih samo je  Edin Zukić iz Korčule koji za sada sudi županijski rang i to je sve. U Dubrovniku nemamo uopće mladog suca, nešto je bolja situacija  u Dolini Neretve, no općenito se krpamo, doslovce ''trčimo sa utakmice na utakmicu'' .

- Kako motivirati mlade da uzmu zviždaljku u ruke ?

- Najteži je naravno početak, događalo se i meni da se vratim kući i rečem sebi ''što mi ovo treba'' ili '' više nikad..'' No s vremenom vam to uđe u krv, danas sam u situaciji da ne znam što bi subotom i nedjeljom radio osim sudio ...Sudac kada počinje mora  se negdje učiti -a to su utakmice mlađih kategorija, te  u nižim seniorskim razinama natjecanja. No već nakon prvih neminovnih grešaka na nižerazrednim terenima, buke i povike, često i fizičkog napada na njih mladi suci gube volju , ono što se reče - ''zgadi im se život'' ! Izgrednici se nažalost blago kažnjavaju , pa se izgredi ponavljaju...Mislim da je osnovno  da se u takvim slučajevima  drastično kažnjavaju izgrednici, ali i  da klubovi i ljudi koji ih vode  shvate da su nižerazredne lige mjesta gdje se i suci uče i stjecaju nužno  iskustvo. Svi bi htjeli da im sudi, figurativno rečeno, jedan Colina,  a i on je u svojoj iznimnoj karijeri i  epitetom najboljeg nogometnog suca svijeta često znao itekako pogriješiti..

- Jeste li Vi imali  crnih utakmica, onih  koje se  nerado sjećate?

- Itekako dobro sam upamtio ednu iz razdoblja kada sam tek počeo suditi 3.HNL, dopala me utakmica Raštane - Split koja je odlučivala koji će klub ispasti iz lige. Pri neriješenom rezultatu dosudio sam penal za Split, protiv domaćina ... Tog trenutka  domaći igrači nasrnuli su na mene i publika uletjela u teren... Dobio sam policijsku zaštitu i pratnju putem sve do Splita, svakako to mi je najteži trenutak u karijeri...

- A na  Pelješcu i Korčuli ? 

- Bilo je ali -  zanemarljivo...Znate pomaže mi puno iskustvo koje sam kako nogometaš prošao na tim terenima. Puno sam puto bio tamo, ljudi me znaju , drugačije je to nego kada neki mladi sudac  prvi put sudi na nekom nepoznatom terenu i počne primjenjivati sudačka pravila u obliku ''knjige''. Znate i sami  , pratite nogomet, sudac se mora znati i prilagoditi zadanim situacijama...

 

U skraćenoj verziji objavljeno u Sportskim Novostima 22.svibnja 2011.g.